Hladna noć, Badnjak 1969. godina, Trnopolje. Stalno gledam na sat kada će doći vlak iz Zagreba, a ti silaziš s vlaka nasmijan i vedar. Hodamo uskom prtinom do dedine i bakine kuće a ti iz džepa mi vadiš ono što si mi obećao. Pištolj strašljivac koji je mogao ispaljivati rakete. Mojoj sreći nema kraja! A iz drugoga džepa, puna kutija petardi. Sve prvo sam u djetinjstvu, dragi ujače, dobio od tebe! Kazetofon, gramofon, moderne jakne i hlače, u vrijeme kada su drugi o tome mogli samo sanjati. A nadasve tvoja toplina i ljubav prema mojoj obitelji!
Hvala ti ujače na svemu!
Stanko s obitelji